Umjetnost Slikarke Maje Vodanovic

Dr. Andrija Gvozdenovic
Sarajevo, Travanj 1998

Maja Vodanovic ima neobican talenat da na svojim slikama transferira svoju energiju sa energijom prirode, sa kojom je bila, ili je sada u kontaktu. Ona prirodu ne pravi, nego je postala dio nje same, u njoj se šeta. Maja de facto trazi i nalazi sebe u sebi, svoj kutak prostorana stvarnom tlu po kojem gazi sa beskrajnom radoznalošcu dobre, umjetnicke duše, a živog temperamenta…

Na najboljim slikama zarobljena je njena duša, a reflektiraju se njene svjetlosti i sjenke, njeni treptaji, zrak sjaja vjecnosti, ali i nota melankolije, cak i rezignacije, zbog efemerenosti života. Tada prolaznost primorava na trajanje. Kosmopolitskog duha, kulture i obrazovanja, bezkompromisno se bori snagom svoje umjetnosti za sopstvenu umjetnicku istinu transendiranu u simbolima kao ljepotu harmonije. Veliki japanski pjesnik Ikkyu (1394 G. -1481) tananost duha izrazio je ovako;

« Duh –
Kako da ga nazovemo?
To je šum povjetarca što puše medju borovima
Na slici naslikanoj tušem. »

Dok slika, Maja kao da se nalazi u stanju kontemplacije; kao da se obraca Bogu molitvom u snu. Sopstvenim bitkom komunicira sa Kosmosom u zanosu i blaženstvu religije ljubavi. To je « splendidor ordinis ».

Maja Vodanovic senzibilnom percepcijom bira iz sadašnjosti ono univerzalno, zadrzavajuci svoju osobnost, koju na mnogim slikama fiksira da traje. Njena stvarnost je istovremeno : refugium, mjesto odmora, utjeha, života. Majina umjetnost je u direktnoj korelaciji sa kvalitetom misli, zapažanja i osjecanja, sa « L’experience interieur », sa « entelehijom ». Na njenim slikama najcešce nema ljudi, ali nijemi glasovi i užareno srce se oglasavaju svuda kao zvonjava sa crkvenog tornja; sažima cjelokupan svijet zajedno sa otvorenošcu i zatvorenošcu njegovom, kao metaforu univerzuma. « Opise » prošlosti, sadašnjosti i buducnosti daje u fragmentima, samo sugestijom.

« Quintessenza » Vodanovickine umjetnosti je u nesputanoj slobodi, «  quietud de espiritu ». Vladimir Nabokov bi rekao : « O, zakuni se da ces do kraja puta samo mašti ostati vjerna. » Maja uspijeva da rafiniranim skladom boje, forme i linije izmakne mraku zaborava. Sebi i nama pobaže u razumijevanju najvecih živothnih i metafizickih tajni. Kroz simbole, ponekad, može se prepoznati tajni kljuci, i oslušnuti zvuk oznacenu u « Atma Pudja Upanisadi » kao AUM, ili u « Bibliji » kao AMIN. Rijeci su zaista nemocne da svu tu magicnost iskažu, a rijetki su ljudi koji to mogu da osjete. Ja sam imao zadovoljstvo da prvi prepoznam njenu urodenu nadarenost i budem prvi kupac jednog Majinog crteža u boji, u dobu kada je ona imala samo pet godina.

Jedam broj krestivnih eksponata u tehnici ulja, tempere, gvaša i kolaža, može se vidjeti u intelektualnoj atmosferi Galerije biblioteke Beaconsfield Aprila mjeseca 1998.

Dr. Andrija Gvozdenovic

  1. sjaj (duhovnog) reda (poretka)
  2. pribjeziste
  3. citat Zorza Bataja : unutrasnje iskustvo
  4. entelecheia (grcki) neprekidna dusevna aktivnost, stvaralacki princip, nerazorna dusevna snaga.
  5. citat kaludjera Miguela de Molinosa : u ispoljavanju duha, koje dovodi do unutrasnjeg smirenja.
  6. autor teksta je slikar, vajar, kolekcionar, haiku pjesnik i hirurg.