Dr. Andrija Gvozdenovic
\nSarajevo, Maj 2003<\/p>\n
<\/em>Izo\u0161trenom percepcijom demiurga\u00b9, Maja\u00b2 Vodanovic na svoje slike plasira i rasporedjuje najraznovrsnije fragmente, predmete, ambijente iz enterijera i prirode, likove \u2013 sve iz drane realnoga svijeta iz sjecanja. Oslikava njihovu prozaicnost, haoticnost, prolaznost i privid u svojevrsnoj delikatnoj harmoniji. Spiritualnom slikaraskom inteligencijom i intuitivnom nepogre\u0161ivom reakcijom razla\u017ee i komponuje, vrlo cesto i logicki nespojive elemente, koji tako dobijaju vi\u0161estruku implikaciju, znacenje i smisao.<\/p>\n Stari Rimljani bi rekly: \u201cHaec dispute ut possitis intellegere.\u201d\u00b3 Misticinim impulsom produhovljene fantazije umjetnica neutrali\u0161e, poni\u0161tava, ili preobra\u017eava predmete, njihovu mogucu efemernost primarnog porijekla i tako realizuje jednu novu metafizicku stvarnost, dajuci predstavu koja prelazi u metaforu za \u201cunutra\u0161nji prostor samoposjedovanja\u201d (Montaigne). Namjernom ili spontanom koncentraijom pa\u017enje, Maja svoje mikrosvjetove komponuje tako da ih pretvara u skoru nadrealan do\u017eivljaj novih ezoterickih makrosvjetova oslikanih u gluhoci svijeta i samoci ateljea. Mo\u017eda su to snovi snova nekih snova? Mo\u017eda fatamorgane? Mo\u017eda krici iskonske svijesti, kojii izranjaju iz podsvijesti? Granica je neodredjena, ali to je svejedno. Umjetnica su\u0161tinu prepoznaje zatvorenih ociju kao avanturu ma\u0161te u vremenu vjecnom, prebjeglu na njenim slikama u slobodu duha. Vodanovicka je individualistkinja koja se hrani sadr\u017eajnom poseno\u0161cu iz dubine svoga bica. Usredsredjena gleda, vidi i \u201cunutrasnjim ocima\u00a0\u201d tragajuci za smislom \u017eivota, a to i jeste smisao is \u017eivota i umjetnost. Ili je to vec, sam po sebi, jedan vid \u017eivota, verzija \u017eivota, preobra\u017een \u017eivot, moguci \u017eivot, ili alternativni \u017eivot. U \u201corgiji osjecanja \u017eivota\u201d, delikatnim dodirom du\u0161e i kista, njeno djelo poprima neku ezotericku auru apsoluta. Njeno veliko srce jet u najva\u017eniji svjedok, saucesnik i sudija. Zato i uspijeva da elaborira u svome djelu in quo vis creative relucet&sup4;, svu zacudjenost pred ljeptotom, ali i erozijom sveukupne prirode u ovom na\u0161em protivurecnom vremenu.<\/p>\n Svaki susret sa slikama Maje Vodanovic je izuzetno prijatan i uzbudljiv dogadjaj, jer su prezentovana ostvarenja u jedinstvenoj sintezi intuicije,duha, znanja i iskustva, sa ambivalentnim preplitanjem svjesnog i nesvesnog, stvarnog i nestvarnog, moguceg i nemoguceg, dovr\u0161enog i nedovr\u0161enog, cjeline if ragmenata, proslosti, sadasnjosti i buducnosti sa nekom magicnom ubjedljivo\u0161cu. Coincidentia oppositorum&sup5; i jeste tajna maje, gdje svijet izgleda kao veo-privid izatkan majom, carobnom moci bo\u017eanstva. Maja je povezana sa metaforom te zagonetke i vela.<\/p>\n Vodanovicka slika sasvim osobenom tehnologijom, u slojevitim nanosima boje sa raskosne palete. Superponiranjem i interferencijom njene boje zrace svje\u017einom i transparentno\u0161cu, a svojim fluidom naproso nas ozaruju. Podaruju nam onu svjetlost koju ona \u201cprelama kroz sebe\u201d (Leonardo da Vinci), a \u201ckojoj ni pocetak ne pocinje, ni kraj ne iscezava\u201d (Domentijan:Rijec o svjetlosti). Majine slike su kao \u201copijum \u0161to ne uspavljuje nego postice oci da vide, a tijelo is srce da do\u017eivljavaju stvarnost covjeka i svijeta\u201d (Edgar Morin: L\u2019homme et la more). Sve su to semanticke dominante Majine umjetnosti, a mo\u017eda i \u201csredstvo privremeneg zaborava\u201d (Isak Ba\u0161ovic).<\/p>\n Na \u017ealost, sada se svijetu umjetnicka vrijednost slike valorizuje kao novcana vrijednost, a podlo\u017ena je mehanizmima globalne kontrole i manipulacije aksiologijom. Montaigne je rekao da je najveca stvar na svijetu umjeti pripadati sebi, a Stendhal je tra\u017eio od umjetnika da bude ogledalo koje povecava vanjsku istinu. U raznorodnim, cesto apsurdnim i haoticnim savremenim tendencijama u umjetnosti, kretanjima, pojavama, ili, pak, vec davno preoranim putevima koji se \u017eele osavremeniti, Maja je na\u0161la i prokrcila svoj sopstveni put, onaj sulcus primigenius&sup6;, kojim se suvereno krece, sasim slobodna i bez icije pokroviteljstva.<\/p>\n Ubijedjen sam da visoko domete Majine umjetnosti mo\u017ee svako da nasluti, osjeti, ili zavoli, makar samo i zbog onoga zvuka unutrasnjeg \u017eivota i njenog ushicenja, koje se spontano i nenematljivo seli, pretace i estetike i ponire u zagonetne dubine na\u0161ih cula. Visoki standard Vodanovickine estetike i poetike je onaj vehiculum&sup7; u komunikaciji sa senzibilnim gledaocima koji su bez predrasuda.<\/p>\n U svojim slikama Maja Vodanovic materijalizuje duh cinom osvije\u0161cene vlastitosti.<\/p>\n \u201cJesu li u Tebi oci tjelesne? Vidi\u0161 li ono sto vidi covjek?\u201d (Knjiga o Jovu, 10,4).<\/p>\n Maj 2003 Dr. Andrija Gvozdenovic<\/p>\n Dr. Andrija Gvozdenovic Sarajevo, Maj 2003 Izo\u0161trenom percepcijom demiurga\u00b9, Maja\u00b2 Vodanovic na svoje slike plasira i rasporedjuje najraznovrsnije fragmente, predmete, ambijente iz enterijera i prirode, likove \u2013 sve iz drane realnoga svijeta iz sjecanja. Oslikava njihovu prozaicnost, haoticnost, prolaznost i privid u svojevrsnoj delikatnoj harmoniji. Spiritualnom slikaraskom inteligencijom i intuitivnom nepogre\u0161ivom reakcijom razla\u017ee i komponuje, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-2081","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-press"],"yoast_head":"\n\n